Monkodonja - Rovinj

Premda su aktivnosti na istraživanju i popisivanju gradina u Istri počele krajem 19. i početkom 20. stoljeća, za postojanje ove gradine nije se znalo do 1953. godine kada su je prilikom rekognosciranja terena otkrili kustosi Arheološkog muzeja Istre iz Pule, Boris Bačić i Branko Marušić.

 

Monkodonja je jedna od preko 350 gradina dosada registriranih na području Istre. Naselje je bilo opasano gotovo kilometar dugačkim bedemom, širine oko 3 metra, a visina mu je iznosila i preko 3 metra. On je bio izgrađen u tehnici suhozida od kamenih blokova koju su mjestimično težili i više tona.

Vanjsko i unutrašnje lice samoga bedema izgrađeno je od monumentalnih blokova, dok je prostor između njih zatrpavan sitnijim kamenjem.

Kamenje potrebno za izgradnju bedema vadilo se iz samog prostora gradine, i na taj su način s jedne strane dobivali građevni materijal na samom mjestu izgradnje, a sa druge strane vađenjem kamenja dobivale su se terase koje su bile pogodne za gradnju kuća.

U gradinu se ulazilo kroz dvoja vrata, od kojih su se jedna nalazila na zapadnoj strani naselja, a druga na sjevernoj. Zapadna su vrata gledala prema obližnjoj morskoj obali, i bila su glavni ulaz u gradonsko naselje.

 

Ova su vrata u početku bila jednostavan prolaz u bedemu, međutim zbog povećanja opasnosti od neželjenih upada s vremenom su nadograđivana tako da su postala jedna respektabilna obrambena građevina.

Ona su osim što su morala onemogućiti prodor napadačima u samo naselje imala i funkciju odvraćanja od napada na samo naselje. Sjeverna su vrata puno jednostavnija i ona su u stvari jedan uski cik cak koridor kojim se ulazilo i izlazilo iz naselja.

Samo je naselje bilo podjeljeno u tri djela. na samom vrhu, okružena bedemom, nalazila se Akropola. To je bilo mjesto gdje su živjele bogatije obitelji, na što ukazuju ostaci velikih nastambi građenih od kamena i drva.

Izvan zidina Akropole smjestili su se Gornji i Donji grad i u njima su se nalazili obrtnički prostori i kuće za stanovanje koje su bile puno jednostavnije od onih izgrađenih na Akropoli. Procjenjuje se da je u ovom naselju živjelo oko 1000 stanovnika, što je za prapovijesno razdoblje izrazito veliki broj.

Za vrijeme istraživanja gradine, koja još uvijek traju, nađeno je mnoštvo ulomaka keramičkih posuda za svakodnevnu uporabu, i određen broj metalnih predmeta koji su omogućili arheolozima da ovo naselje datiraju od ranog do srednjeg brončanog doba 1800 do 1200 pr. Kr.