Premda su aktivnosti na istraživanju
i popisivanju gradina u Istri počele krajem 19. i početkom
20. stoljeća, za postojanje ove gradine nije se znalo do
1953. godine kada su je prilikom rekognosciranja terena otkrili
kustosi Arheološkog muzeja Istre iz Pule, Boris Bačić i Branko
Marušić.
Monkodonja je jedna od preko 350 gradina dosada registriranih
na području Istre. Naselje je bilo opasano gotovo kilometar
dugačkim bedemom, širine oko 3 metra, a visina mu je iznosila
i preko 3 metra. On je bio izgrađen u tehnici suhozida od
kamenih blokova koju su mjestimično težili i više tona.
Vanjsko i unutrašnje lice samoga bedema izgrađeno je od
monumentalnih blokova, dok je prostor između njih zatrpavan
sitnijim kamenjem. Kamenje potrebno za izgradnju bedema vadilo
se iz samog prostora gradine, i na taj su način s jedne strane
dobivali građevni materijal na samom mjestu izgradnje, a
sa druge strane vađenjem kamenja dobivale su se terase koje
su bile pogodne za gradnju kuća.
U gradinu se ulazilo kroz dvoja vrata, od kojih su se jedna
nalazila na zapadnoj strani naselja, a druga na sjevernoj.
Zapadna su vrata gledala prema obližnjoj morskoj obali, i
bila su glavni ulaz u gradonsko naselje. Ova su vrata u početku
bila jednostavan prolaz u bedemu, međutim zbog povećanja
opasnosti od neželjenih upada s vremenom su nadograđivana
tako da su postala jedna respektabilna obrambena građevina.
Ona su osim što su morala onemogućiti prodor napadačima u
samo naselje imala i funkciju odvraćanja od napada na samo
naselje. Sjeverna su vrata puno jednostavnija i ona su u
stvari jedan uski cik cak koridor kojim se ulazilo i izlazilo
iz naselja.
Samo je naselje bilo podjeljeno u tri djela. na samom vfhu,
okružena bedemom, nalazila se Akropola. To je bilo mjesto
gdje su živjele bogatije obitelji, na što ukazuju ostaci
velikih nastambi građenih od kamena i drva. Izvan zidina
Akropole smjestili su se Gornji i Donji grad i u njima su
se nalazili obrtnički prostori i kuće za stanovanje koje
su bile puno jednostavnije od onih izgrađenih na Akropoli.
Procjenjuje se da je u ovom naselju živjelo oko 1000 stanovnika,
što je za prapovijesno razdoblje izrazito veliki broj.
Za vrijeme istraživanja gradine, koja još uvijek traju,
nađeno je mnoštvo ulomaka keramičkih posuda za svakodnevnu
uporabu, i određen broj metalnih predmeta koji su omogućili
arheolozima da ovo naselje datiraju od ranog do srednjeg
brončanog doba 1800 do 1200 pr. Kr.
Copyright Turistička
zajednica Rovinj, tekst: D. Matošević
|
